Blago Nemanjića — Izgubljena Kruna Srpskog Carstva

Najveća misterija srpskog srednjeg veka bez sumnje je skriveno blago dinastije Nemanjić — vladara koji su od skromne županske porodice izgradili moćno carstvo.

Dinastija Nemanjića vladala je srpskim zemljama gotovo tri veka (1166–1371), i u tom periodu akumulirala je neverovatno bogatstvo od rudnika srebra i zlata, ratnog plena, crkvenuh donacija i međunarodne trgovine. Rudnici Novog Brda, Srebrenice i Brskova bili su jedni od najbogatijih u čitavoj Evropi.

Car Stefan Dušan, koji je svoju krunu nosio od 1346. godine, vladao je najvećim srpskim carstvom ikad — od Dunava do Grčke. Njegovo blago, uključujući čuvenu carsku krunu skovanu od čistog zlata i ukrašenu dragim kamenjem, nestalo je nakon bitke na Marici 1371. godine, kada je srpska moć počela da slabi.

Istoričari veruju da su poslednji Nemanjići, svesni propasti, sakrili deo riznice na tri lokacije: u manastiru Dečani pod Prokletijama, u tajnim odajama tvrđave Maglič kod Kraljeva, i na nepoznatoj lokaciji u okolini Prizrena.

Posebno se govori o Hilandarskoj riznici — monasi su, prema predanju, primali dragocenosti od srpskih vladara na čuvanje i deo njih nikada nije inventarisan. Sveta Gora i danas čuva tajne koje vekovi nisu otkrili.

Turski vojnici koji su 1455. zauzeli Novo Brdo izvestili su da su pronašli samo deo očekivanog blaga — ostatak je, očigledno, bio skriven znatno ranije od osvajanja.