Hajduk Veljko (oko 1780–1813) bio je jedan od najslojevitijih likova srpske istorije. Komandant Timočke krajine, on je vladao čitavim regionom gotovo kao nezavisni feudalac, prikupljajući tribut od Turaka i plene od pljačkaških pohoda. Procenjuje se da je u kratkom periodu svoje vladavine akumulirao bogatstvo ekvivalentno godišnjem prihodu čitave Srbije.
Kada je 1813. Drugi srpski ustanak propao i Turci krenuli u kontraofanzivu, Hajduk Veljko se nije predao. Poginuo je u odbrani svog stana u selu Zaječar — ali blago nije nađeno ni pri njemu ni u stanu.
Istoričari i tragači smatraju da postoje tri moguće lokacije: pećine iznad Timočke klisure između Zaječara i Negotina, ruševine manastira Bukovac gde je Veljko imao poseban odnos s monasima, i tajanstvena šuma Deli-Jovan — planinska oblast koja je bila njegovo omiljeno sklonište.
Turski dokumenti iz 1813. beleže da su pronađeni samo sitni predmeti — nekoliko zlatnika i srebrno posuđe. Zvanični izveštaj osmanskog komandanta Hurşid-paše navodi: "Plena nema koliko se očekivalo — ili ga je razbojnik dobro sakrio, ili ga neko čuva umesto njega."
Postoje i indicije da je Hajduk Veljko deo blaga poverio monasima manastira Gamzigrad na čuvanje, s uputstvima da se preda "prvom srpskom vladaru koji dođe posle njega." Manastir je bio sravnjen 1815. — a zajedno s njim, možda i ova tajna.