U jesen 1915. Centralne sile pokrenule su koordiniranu ofanzivu: Nemci i Austro-Ugari sa severa, Bugari sa istoka. Srpska vojska, prisiljena na povlačenje, krenula je na jug — prema Albaniji i moru. To je bio jedan od najdramatičnijih vojnih pohoda Prvog svetskog rata.
Vlada Kraljevine Srbije odlučila je da sa vojskom pošalje i državnu riznicu — zlatne rezerve Narodne banke, dragocene državne arhive i deo privatnih vrednosti srpske elite. Ukupna vrednost procenjuje se na stotine miliona tadašnjih dinara.
Organizovano je nekoliko karavana koji su nosili blago. Deo je uspešno stigao do Krfa i Soluna. Ali dva karavana su nestala tokom marša. Francuski vojni dokumenti iz 1916. beleže da je general Živković izvestio o gubitku "zlatnih škrinja" u oblasti Crne Gore i Albanije — bez pojedinosti.
Istraživanja pokazuju da su tri scenarija moguća: blago je zakopano u Crnoj Gori (oblast Mojkovca), bačeno u jezero Skadar da ne bi palo u neprijateljske ruke, ili zakopano negde u albanskim planinama s namerom da se po njega vrati posle rata — što se nije desilo.
Albanski seljaci u oblasti Kukës i Tropojë do danas prenose priče o srpskim vojnicima koji su noću kopali po stenama. Potraga iz 1990-ih od strane srpskih istraživača nije donela konkretan rezultat, ali je ubificirala nekoliko interesantnih lokacija.